Županijski LiDraNo 2021. - literarni radovi

U kategoriji literarnih radova na Županijskoj smotri LiDraNo 2021. u žestokoj konkurenciji borila su se tri naša teksta, i nažalost nisu predloženi za Državnu smotru, no vi ih pročitajte i procijenite je li to zasluženo ili ne.

Vito Križnjak, 1.d

Svi mrze filozofiju, a filozofi još više

Sjediš, čitaš, čekaš, dogodi se. Gledaš, vidiš, zamišljaš. Kako reći to je to kada nije. Nastavljaš čitati, još manje ti je jasno. Događaji se događaju i onda se dogode. Ustaješ se, žedan si. Piješ, nastavljaš čitati. Gledaš u prazno, misliš i nastavljaš čitati.

Dogodilo se to, po današnjem vremenu sutra, a jučerašnjem danas. Vidim dva psa, igraju se. Prilazim, dragam prvog, drugi je otišao. Vraćam se u kuću. Sjedam za stol i nastavljam pisati.

Tražim riječi, počinjem nastavak priče.

Trčim od ljudi, opasnih, bježim. Prije dva sata hodao sam ulicom i zapazio sam događaj. On se naravno već dogodio, ali tada se događao. Reketarili su, džeparili, dilali. Drogu, oružje, informacije, mnogo toga. Dva događaja prije ovoga dogodio se već dogođeni događaj. Sjedio sam ispred noćnog kluba. Idem prema noćnom klubu, prisjećam se. Ne mogu se prisjetiti, bijah pijan kao letva. Talijani. Ulazim u noćni klub. Prisjećam se. „Hej, mili, hoćeš li se zabaviti, samo dva dolara?“ Ubacio sam kovanicu i počeo sam igrati Pac-Mana. Pobijedih osobu, ženskog spola, damu. Nastavih, nakon pobjede, prema šanku. Sjedam, zatražim piće, pričam s likom do sebe. Tamne oči, crna kosa, kvrgav nos. Pa mora da je Rom. Pretučen visim, zavezanih ruku na onom za svinje. U klaonici. Pričam, gospodin Rom u talijanskom odjelu priča sa mnome. Uzimam veliki gutljaj viskija. Budim se u nekakvoj klaonici. „Ne, pa to je veliki Toni.“ Ovaj lik nije preuzet iz Simpsona, prava nisu podržana. Veliki Toni, visok metar i 90 centimetara, nije debeo, samo ima veliku mafiju. Zaboravih spomenuti da je Rom također. Upozorenje, nemojte biti u vezi, a bome ni prekidati tu vezu s kćerkom velikog Tonija. „Ah, jebote!“ – dogodio mi se iznenadni flashback. Gledao sam kako tuku ženu ti mafijaši u ulici, saznao sam da je to Daisy. Daisy, 28 godina, prostitutka u ulici Via de la maratona, crvenokosa, zelene oči. Daisy, da, s njom sam bio onda kada nisam trebao, 2. srpnja 2018. 8. kolovoza trebala mi je biti svadba. Zato krvarim sada u klaonici. Dvadeset godina kasnije sam i dalje živ i ovdje da ispričam ovu moju kratku priču. I ako želite nastavak, nemojte gledati Kuma, da vam ne uništi priču. Kumova produkcijska kuća nam je dala sva autorska prava. Sa zadovoljstvom dižem čašu, pijem i nastavljam pisati.

Visok sam 180 centimetara, zovem se Rodrigez, crna kosa, smeđe oči, dolazim iz Portugala i pišem autobiografiju, pišem o događajima koji su se događali i događaju se. Stojim, gledam u vas.

Nikola Pavičić, 2.c

Krhotina

Sočne usne k'o dvije voćke niz koje med curi

mamno su molile: Nas ljubi!

Blijedo, uščuvano tijelo ljeskalo se

u igri svjetla vatre i zvuka šansone.

Krhka je ljepota, ta tvoja, takôva bez mâne.

Krhka je ljubav, ta vaša, takôva bez glave.

Razbit će se poput boce vina,

narušit će tu ljepotu.

Teno! Slavonsko djevojče, svaka bora presudit će,

tijelo izlistat će kraste, kožu pohabati vrijeme.

Dojke staračke, k'o lanac oko šije, objesit će se.

A Cigančica, mršavica Maruška, proljepšat će se.

Ti ćeš ružna bit', ostavljena da mučiš sebe samu,

psujući sve muškarce osim jednog.

ha! Maštaj, to ti jedino i ostaje! Ni očajni bogalj,

kakav je tvoj vodnik, ne želi krhotinu ljepotice.

Irena Batišta, 4.b

Lila aurantium

Jedan mali izvor osvjetljava sobu;

odjednom je sve opet mračno.

Tvoj mi se lik ponovno ukazuje iza

kapaka.

Uzdisaji su teški, a silueta

vječno u mislima.

Samo tebe želim, pamet pomućena,

mašta neobuzdana.

Pokreti su delikatni; u početku.

Zatim,

postaju sve brži i sveprisutni.

Oko mene zaglušujuća izmaglica

ispunjava sobu.

Bol se pretvara u ekstazu.

Još malo mi se ukaži, samo tebe trebam.

Potpuno sam predana; tebi,

glava, srce i tijelo.

Upravo

u vrhuncu noći...

Iščeznuo si brzo, ali znam da ću te

ponovno potražiti kad opet osjetim

samoću.